Borba protiv woke politike i cancel kulture postaje prioritet francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona.
Woke je pojam koji se proširio iz SAD-a sredinom prošloga desetljeća, a odnosi se na političku i društvenu svijest o pitanjima rasnoga identiteta manjina i društvene pravde. Pojam je nastao iz afroameričkoga žargona, u kojem fraza „stay woke“ označava kontinuiranu svijest o tim problemima, a uz pokret „Black Lives Matter“ dobio je masovnu medijsku pozornost i neskrivenu potporu većine mainstream medija.
Lijek za woke virus
Francuska je vlada osnovala novi think-thank pod nazivom Le Laboratoire de la Republique (Laboratorij Republike), a s s ciljem borbe protiv woke politike. Na čelu nove ustanove francuski je ministar obrazovanja Jean-Michel Blanquer sa zadatkom borbe protiv, kako sâm kaže, „iz Amerike uvezenoga wokizma“. To imenovanje nesumnjivo potvrđuje odlučnost Emmanuela Macrona po tom pitanju.
Pierre Valentin, stručnjak angažiran u Laboratoriju Republike oštro je ustvrdio: „Naša je zemlja postala meta woke pokreta, a ako će biti lijeka za taj woke virus, Francuska će biti tâ koja će ga sa svojim vođama pronaći.“ Tako snažna izjava ne ostavlja mjesta sumnji o volji Francuske za obračun s tom novom ljevičarskom ideologijom, što bi bilo prvi put da jedna zapadna zemlja tako otvoreno ustaje protiv woke politike.
Zašto je Francuska protiv woke politike?
Pitanje koje se neizbježno postavlja motivacija je francuskih vlasti za takav stav. Osim u francuskom društvu trajno prisutnoga, latentnoga antiamerikanizma, koji se tradicionalno svako malo pojavljuje kod toga pitanja, u Francuskoj postoji i bitni problem samoga identiteta Republike. U Francuskoj je, naime, prisutno brojno pučanstvo iz Afrike, posebno iz Magreba, koje je donekle integrirano, ali nikako asimilirano u francusko društvo. Woke ideologija ne samo da manjinskoj zajednici daje pravo na očuvanje svojega identiteta u odnosu na većinsko domaće stanovništvo, što je republikanizmu samo po sebi problem, već otvara put i za traženje još boljega položaja u odnosu na etničku većinu, kao što to čini pokret Black Lives Matter u SAD-u.
Jačanje woke politike u Francuskoj bi još više pojačalo antagonizme i etničke podjele te mogući revanšizam domaćega stanovništva prema useljenicima, što bi za ishod imalo jačanje francuskoga identiteta u etničkom obliku, a to je za republikanske vrijednosti magnum crimen. Uostalom, to je neizravno potvrdio i sâm ministar obrazovanja Blanquer kada je u razgovoru za Le Monde izjavio: „Francuska Republika potpuno je suprotstavljena wokizmu. U SAD-u ta je ideologija izazvala reakciju i dovela do uspona Donalda Trumpa. Francuska i njezina mladež moraju to izbjeći.“
Protivljenje Emmanuela Macrona woke politici, dakle, ne dolazi iz nacionalističkih razloga nego upravo iz namjere da se očuva republikanski amalgam nacije temeljen na univerzalizmu, progresivizmu i protivljenju etničkomu identitetu. Činjenica da je Progres otvorio put za još radikalnije prakse poput woke politike i cancel kulture pokazuje nam da je svaki ideološki proces nezasitan u svojoj razvojnoj putanji te da nikada ne će stati nego će trajno pronalaziti nove (radikalnije) oblike u kojima će se potvrđivati. U pitanju je klasični „slippery slope“, u kojem je nemoguće stati na pola puta kao što to u ovom slučaju pokušava učiniti francuski predsjednik.