Na poticaj latvijskoga pisca i političkoga aktivista Raivisa Zeltītsa, predsjednika udruge „Austošā Saule“, predstavnici osam nacionalističkih organizacija iz sedam zemalja srednje i istočne Europe utemeljili su Inicijativu Novoga prometejizma i 5. svibnja 2022. objavili njezin prvi programatski dokument, kojim su utvrđeni ciljevi i smjernice Inicijative.
Povijesni temelji Inicijative su Intermarium (hrv. Međumorje), savez neovisnih nacionalnih država u regiji između Baltičkoga, Jadranskoga i Crnoga mora, te prometejizam, ideja potpora autohtonim narodima na području ruske države koji se bore za samoodređenje i nacionalnu neovisnost. Obje ideje nastale su u međuratnoj Poljskoj, no nevoljkost većine država u regiji na zajedničko djelovanje u tom smjeru dovela je naposljetku do podjele regije između Sovjetskoga saveza i Njemačkoga Reicha te do potpunoga nestanka Poljske, Litve, Latvije i Estonije. Rusija danas iznova prijeti sigurnosti regije, dok se Europska unija na čelu s Njemačkom pokazuje nedovoljno spremnom i sposobnom za suočavanje s ruskom agresivnom politikom. Inicijativa Novoga prometejizma, zato, nastoji reafirmirati ideje Intermariuma i prometejizma kao nove smjernice regionalne politike u srednjoj i istočnoj Europi.
U prilogu objavljujemo hrvatski prijevod osnivačkoga dokumenta Inicijative Novoga prometejizma.
5. svibnja 2022.
1. Mi, niže potpisanih osam nacionalističkih vođa i aktivista iz sedam zemalja u regiji između Baltičkoga, Jadranskoga i Crnoga mora, odlučili smo udružiti snage radi provedbe politike Novoga prometejizma u Europi.
2. Ruski rat punoga razmjera protiv Ukrajine razbio je sve iluzije o „kraju povijesti“, „liberalnim vrijednostima“ i politici popuštanja Rusiji – od čega nijedno nisu bili pogledi nas, koji smo godinama upozoravali na ono što je danas postala stvarnost. De facto savez između Rusije i Njemačke predstavlja povratak geopolitičkih izazova s kojima se naši narodi suočavaju već stoljećima.
3. U međuvremenu, svaka akcija donosi nenamjeravane posljedice. Ovaj rat povezao je narode Ukrajine, Poljske, Litve, Latvije i Estonije u naš vlastiti de facto savez i gurnuo u stranu naše povijesne podjele. Ukrajina također ima potporu i drugih naroda, kao što su Finci i Hrvati, stvarajući tako nove geopolitičke blokove, dok strukture EU i NATO-a nastavljaju funkcionirati.
4. Osuđujemo ispraznost starih i izlizanih krilatica ponavljanih od onih koji su izdali hrabre ukrajinske vojnike u Mariupolju i prepoznajemo potrebu za usvajanjem geopolitičkoga realizma. Vraćamo se prometejističkim idejama koje su osmislili Jozef Piłsudski, Pēteris Radziņš i Jurij Lypa:
4.1. Suprotstavit ćemo se ruskomu imperijalizmu podupirući nacionalizam i samoodređenje svih narodâ koji žele pobjeći iz zagrljaja ruskoga utjecaja. Nemamo iluzija o mogućnosti „demokratskih reformi“ u Rusiji – to je neprijateljska civilizacija koja može biti „reformirana“ samo oslobađanjem mnogih njezinih autohtonih narodâ i sâmih etničkih Slavena od imperijalističke i multikulturne ideologije euroazijanizma.
4.2. Kako bismo očuvali svoju neovisnost od revanšističke Rusije, pozivamo na ujedinjenje naših naroda u Intermarium, u kojem bismo joj bili ravnopravni po pitanju stanovništva, resursa i povoljnoga geopolitičkoga položaja.
4.3. Intermarium se mora razviti kroz užu suradnju između političkih i kulturnih elita naših naroda, jačanje vojne suradnje i uspostavu zajedničkih financijskih ustanova, kao što je Intermarium banka, koje bi financirale uklanjanje infrastrukturnih nedostataka.
5. Našoj politici Novoga prometejizma dodajemo i nove dimenzije koje su bitne i relevantne u 21. stoljeću:
5.1. Svijest o našoj zajedničkoj odgovornosti prema zapadnoj civilizaciji i njezinim klasičnim vrijednostima osobne slobode, obitelji, domoljublja i junaštva u dobu sudara civilizacija;
5.2. Zajedničko djelovanje u okviru nadnacionalnih tijela – Inicijative triju mora, NATO-a i Europske unije;
5.3. Potrebu za razvojem izravne vojne suradnje sa SAD-om i Velikom Britanijom kako bi se izbjegle geopolitičke posljedice zbližavanja između Njemačke i Rusije.
6. Kako bi se to postiglo, obvezujemo se na pojačavanje naše komunikacije i suradnje radi Intermariuma kao cilja. Naš nacionalizam seže onkraj naših nacionalnih granica jer u očuvanju i izgradnji naših vrijednosti, koje su u ugrozi ne samo od neprijateljskih stranih sila nego i od lijevoga radikalizma unutar Zapada, vidimo zajedničku sudbinu i zajedničke ideale.
7. Ne borimo se samo za mir nego i za pobjedu nad Rusijom! Iz ruševina i pepela ukrajinskih gradova uzdići će se feniks – nova Europa s Intermariumom kao svojom jezgrom. Slava Ukrajini!
Henri Hautamäki, predsjednik Suomen Sisu (Finska)
Ruuben Kaalep, parlamentarni zastupnik Estonske narodne konzervativne stranke (Estonija)
Eino Rantanen, predsjednik Sinine Äratus (Estonija)
Raivis Zeltīts, predsjednik „Austošā Saule“ (Latvija)
Dovilas Petkus, predstavnik „Pro Patria“ (Litva)
Michał Szymański, predsjednik Fundacja Polska Zwycęska (Poljska)
Olena Semenjaka, koordinatorica Intermarium Support Group (Ukrajina)
Leo Marić, predsjednik Kulturnoga centra „Vokativ“ (Hrvatska)