U subotu, 11. svibnja 2024. u Zagrebu je, u dvorani „Stabla znanja“ u sklopu Studentskoga centra, održana I. Metapolitička radionica u organizaciji Kulturnoga centra „Vokativ“. Tema prve radionice bio je libertarijanizam. Iako je događaj najavljen samo pet dana ranije, i to samo putem objave na Vokativ.hr i na našim kanalima na društvenim mrežama, a za sudjelovanje je bila nužna prethodna prijava putem mrežnoga obrasca, radionici je nazočilo čak 27 sudionika.
Nakon uvodnih riječi, Leo Marić održao je predavanje pod naslovom „Libertarijanci i preobrazbe kapitalizma u 20. stoljeću: povijesni pregled“. Marić je predstavio mijene kroz koje je kapitalizam prošao u Prvom svjetskom ratu, tijekom Velike gospodarske krize i kroz reakcije na nju 1930-ih te u Drugom svjetskom ratu i poraću. Ističući sličnosti u odgovorima različitih, inače međusobno suprotstavljenih političko-ideoloških tabora, na izazove koje je pred kapitalizam stavljalo 20. stoljeće – od talijanskoga fašizma i njemačkoga nacionalsocijalizma do američkoga New Deala i poratnoga zapadnoeuropskoga socijalno-tržišnoga gospodarstva – ukazao je nadideološki značaj tih promjena. Suvremeni libertarijanski pokret, ustvrdio je Marić, razvio se 1950-ih i 1960-ih u protimbi prema toj „upravljačkoj revoluciji“ (James Burnham) i novomu, revizionističkomu liberalizmu, a ne prema „socijalizmu“, kako to tvrde sâmi libertarijanci.
Uslijedilo je predavanje „Kapitalizam vs. sloboda: gledište bivšega libertarijanca“, koje je održao David Maršanić. Kao liječeni libertarijanac, Maršanić je naglasak stavio na populistička svojstva libertarijanizma – od Jeffersonova protolibertarijanizma u prvim desetljećima američke republike do Ron Paula i masovnoga libertarijanskoga pokreta ranih 2010-ih. Prema Maršaniću, iako je libertarijanski pokret uvijek isticao privrženost kapitalizmu, u stvarnosti se razvijao kao protivnik kapitalističke države i njezinih ustanova.
Drugi dio radionice započeo je predavanjem Krešimira Džoića naslovljenim „(Ne)suđeni saveznici. O libertarijanskim skretanjima udesno“. Džoić, koji, bitno je naglasiti, nikad nije bio libertarijanac (!), obradio je fenomen poznat kao „libertarianism to alt-right pipeline“, odnosno velik ideološki pomak od libertarijanizma prema alternativnoj desnici koji se u američkoj i (zapadno)europskoj desnici dogodio u posljednjih desetak godina. Uzroci tomu, smatra on, nisu slučajni nego imaju korijene u idejama rodonačelnika libertarijanizma poput Ludwiga von Misesa i Murraya Rothbarda, koji su još 1970-ih i 1980-ih počeli raditi na približavanju libertarijanizma i konzervativnoga pokreta.
Posljednje je predavanje, „Metafizička besmislenost libertarijanizma“, održao Ivan Knezović. Raščlanjujući temelje libertarijanizma, Knezović se usredotočio na etičke pretpostavke na kojima ta ideologija počiva. Tâ libertarijanska etika, objasnio je on, obiluje kontradikcijama, posjeduje razumsku nerazlučivost i nedostaje joj mogućnost samoopravdanja koje ne bi počivalo na pukoj volji pojedinca. Oslikavajući svoju kritiku libertarijanizma brojnim primjerima iz svakodnevnoga života, ali i onima posve nesvakodnevnima poput misaonoga pokusa koji je uključivao ideju o preobrazbi kolege govornika u žabu, Knezović je doveo u pitanje smislenost libertartarijanizma kao političkog odabira uopće.
Predavanja su popraćena dugotrajnom i plodnom moderiranom raspravom u koju je bila uključena velika većina sudionika radionice. U sklopu rasprave, sudionici su se dotakli problematike suodnosa kapitalizma i društvenih promjena te filozofske opravdanosti libertarijanizma, a imali smo prilike čuti iz prve ruke i svjedočanstva sudionika koji su uspjeli izvući se iz ralja libertarijanizma.
Predavanja s radionice bit će u sljedećem razdoblju objavljena u tekstualnom obliku na Vokativ.hr. Sljedeća Metapolitička radionica bit će održana na ljeto 2024., o čemu će također biti obavijest na našim mrežnim stranicama.