Nakon reakcija na govor poljskoga predsjednika vlade u Europskom parlamentu u utorak, 19. listopada, netko bi mogao biti u iskušenju parafrazirati Winstona Churchilla aludirajući na dvostruko povlačenje koje je prošle godine učinio Mateusz Morawiecki. Poljski je premijer prvo na sjednici Europskoga vijeća u srpnju 2020. godine prihvatio načelo mehanizma koji uvjetuje isplatu sredstava Europske unije ocjenom Europske komisije o usklađenosti s „vladavinom prava” i „europskim vrijednostima”.
Zatim, na sastanku Europske komisije u prosincu 2020. godine, kada je taj mehanizam trebao biti ostvaren s proračunom Europske unije za proračunsko razdoblje 2021.–2027. i planom oporavka Next Generation EU, poljski je predsjednik vlade, a za njim i njegov mađarski kolega, ubrzo pristao povući svoj veto. To je učinio u zamjenu za interpretativnu izjavu bez pravne vrijednosti koju su potpisali šefovi država i vlada EU-27 o novom mehanizmu uvjetovanja. Morawiecki je dobio izbor između rata i sramote. Izabrao je sramotu, a sada ima rat. „Nisu svi general de Gaulle ili Margaret Thatcher”, izjavio je francuski novinar dan nakon poljsko-mađarskoga povlačenja u prosincu.
Ograničene ovlasti Europske unije
Mateusz Morawiecki i Jarosław Kaczyński, čelnik stranke Pravo i pravda (PiS), objasnili su tada svoje povlačenje pozivajući se na važnost fondova Europske unije za nastavak gospodarskoga napretka Poljske i nadoknađivanja vremena izgubljenoga s politikom zatvaranja tijekom pandemije COVID-19. Međutim, sjednica održana u Europskom parlamentu u utorak potvrdila je ono što je već bilo poznato: Europska komisija namjerava osloboditi ta sredstva tek nakon što Poljska poništi svoje pravosudne reforme i odluku Ustavnoga suda od 7. listopada 2021.
Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, tu je ucjenu i službeno obznanila neposredno prije govora poljskoga predsjednika vlade, a predstavnici svih parlamentarnih skupina, osim Europskih konzervativaca i reformista (ECR) te Identiteta i demokracije (I&D), zatražili su da Komisija jednostavno odbaci poljski plan oporavka. U pozadini su i zahtjevi Bruxellesa o društvenim pitanjima, posebice o pobačaju i zahtjevima LGBT lobbyja. Jedino su dvije spomenute skupine osporile pravo Europskoga suda da proširi svoju nadležnost na područja koja nisu bila predmet prijenosa suvereniteta po europskim sporazumima, kao što je organizacija pravosudnoga sustava, u što se Europski sud dosta miješao u slučaju Poljske, a na zahtjev Europske komisije.
Europska veledržava ili nacionalne države?
Kako je istaknuo poljski predsjednik vlade, ako bi Poljska provodila presude Europskoga suda kojima bi se opunomoćilo poljske sudce, pritom kršeći Ustav Republike Poljske, da ne priznaju sudačka imenovanja poduzeta nakon reforme poljskoga Državnoga sudbenoga vijeća 2017. godine, to bi izazvalo pravnu anarhiju jer bi se tada moglo osporiti „milijun” sudskih odluka. Morawiecki je u Strasbourgu ponovno objasnio kako poljska ustavna presuda ne dovodi u pitanje prvenstvo zakona Europske unije ili članaka ugovora koje je Varšava potpisala i ratificirala nego samo njihovo tumačenje od Europskoga suda kada to tumačenje nadilazi nadležnosti povjerene Europskoj uniji po ugovorima. Kao i u drugim zemljama Europske unije, istaknuo je poljski premijer, državni je ustav vrhovni zakon, a prvenstvo zakona Europske unije može se ostvariti jedino u okviru nadležnosti prenesenih u skladu s Ustavom.
„Ako želite stvoriti europsku veledržavu, bez nacionalnih država, prvo se dogovorite s europskim narodima”, zaključio je Morawiecki, koji je svoj govor započeo pozivanjem Europske komisije na preuzimanje zadataka koji spadaju u njezino područje odgovornosti radi rješavanja stvarnih problema Europljana, kao što su to trenutno rekordne cijene energenata.
„Sudski aktivizam“
Govoreći u ime Europskih konzervativaca i reformista, zastupnik PiS-a Ryszard Legutko rekao je da se Poljska ne boji europskoga zakona nego europskoga bezakonja, načina na koji ustanove Europske unije gaze pravila demokracije i vladavine prava, posebno u Europskom parlamentu, gdje se diktatura većine provodi protiv Europskih konzervativaca i reformista te Identiteta i demokracije. Očito ga nisu slušali. Po poljskomu eurozastupniku, tvrditi da bi postojalo prvenstvo zakona Europske unije u područjima u kojima Europska unija nema nadležnost bilo bi apsurdno kao i tvrditi da zakoni Europske unije imaju prvenstvo nad zakonima Teksasa. Legutko se time vjerojatno referirao na nedavnu rezoluciju Europskog parlamenta koja poziva na ukidanje teksaškoga zakona o pobačaju.
Uzaludno je bilo i to što je francuski eurozastupnik Nicolas Bay (Nacionalni zbor, RN) istaknuo da su „ovlasti Europske unije samo one koje su nacije sâme prenijele na Bruxelles” i da „ugovori jasno određuju te značajke”. Bay je rekao da bi Europljani trebali pozdraviti presudu poljskoga suda te pozvao poljsku vladu da se čvrsto suprotstavi napadima Bruxellesa. Sudeći po brojnim kritikama militantnih ispada Europskoga suda (i sâm ih je poljski premijer označio kao „sudski aktivizam“) koje je Sudu uputilo nekoliko kandidata na predstojećim francuskim predsjedničkim izborima, francuski bi izbori sljedeća proljeća mogli bitno promijeniti situaciju u kojoj se nalazi Poljska.
Godwinov zakon zamijenjen je Putinovim zakonom
Njemački eurozastupnik Manfred Weber, kao čelnik desno-centrističke Europske pučke stranke (EPP), zauzeo je suprotan stav, da su zakoni Europske unije važniji od ustava država-članica (stajalište koje ne dijele, primjerice, njemački Savezni ustavni sud, niti francusko Ustavno vijeće i Državno vijeće) te da bi se nacionalni ustavi trebali prilagoditi novijoj sudskoj praksi Europskoga suda. „Sijete razdor svojim današnjim govorom”, zamjerio je Weber poljskomu predsjedniku vlade, dodajući kako je to zasigurno jako razveselilo Vladimira Putina.
Španjolska eurozastupnica Iratxe García Pérez, govoreći u ime Progresivnoga saveza socijalista i demokrata (S&D), složila se s Weberom u optuživanju poljske vlade za autoritarnost i zahtijevala je snažniju reakciju Komisije. Po Garcíji Pérez – kojoj bi bilo bolje da je proučila probleme vlastite vlade s demokracijom i vladavinom prava – građani Poljske, Mađarske i Slovenije „pate od autoritarnih skretanja svojih vlada” i „imaju povjerenje u Europsku uniju”, pa ih Europski parlament „ne će iznevjeriti”, kao što ne će iznevjeriti ni Poljakinje kada je u pitanju obrana njihovih prava. Ova loše prikrivena referenca na poljski zakon o pobačaju, koji je također izvan nadležnosti Europske unije, ponovno se pojavila otvorenije u „raspravi” u srijedu o vladavini prava u Poljskoj, kada je pobačaj zapravo bio glavna tema dana.
Europska radikalna ljevica protiv Poljske
Nizozemski eurozastupnik Malik Azmani, govoreći u ime centrističke skupine Obnovimo Europu (Renew Europe), optužio je poljskoga predsjednika vlade da je ugrozio stabilnost Europske unije, a njegovu vladu da godinama „utječe na umove Poljaka lažima i manipulacijama”. Valjda vjerujući da su poljski birači preglupi da bi prozreli takvu manipulaciju i glasovali u skladu s time, Azmani se tada obratio predsjednici Europske komisije i zamolio ju da odbije poljski plan oporavka te da pokrene mehanizam uvjetovanja za obustavu plaćanja povezanih s godišnjim proračunom.
Njemačka eurozastupnica Franziska „Ska” Keller, govoreći u ime Zelenih i Europskoga slobodnoga saveza (Greens/EFA), rekla je Mateuszu Morawieckom: „Vaša vlada okrenula je leđa vladavini prava, neovisnosti sudstva, manjinama, skoro svakomu tko se ne uklapa u vašu reakcionarnu ideologiju.“
Njezin sunarodnjak Martin Schirdewan iz Ljevice (GUE/NGL) također je imao vrlo oštre optužbe na račun Poljske pod vlašću PiS-a, a posebno o „zonama slobodnima od LGBT ideologije“ (polj. „strefy wolne od ideologii LGBT“, engl. „LGBT-free zones“), koje zapravo ne postoje, ali koje, po tomu njemačkomu „antifašistu”, „promiče” vlada Mateusza Morawieckoga. Schirdewan je o pitanju pobačaja rekao: „Smatram da je nečuveno kako Vaša vlada uskraćuje ženama u vašoj zemlji pravo na tjelesno samoopredjeljenje. Više ne živimo u katoličkom srednjem vijeku, gdje se ženama stavljao pojas čednosti.” O pitanju imigracije rekao je: „Sada Vaša vlada želi izgraditi ogradu protiv izbjeglica na granici s Bjelorusijom. Ograde ne rješavaju političke probleme.”
„Dakle, ovo je rat!”
Ponavljajući riječi koje su se čule na poljskom radiju 1. rujna 1939. godine, eurozastupnik Jacek Saryusz-Wolski izjavio je nakon sjednice Europskoga parlamenta u utorak: „Dakle, ovo je rat, ne će biti mirnoga rješenja.” Saryusz-Wolski bio je nekoć vodeća osoba u Građanskoj platformi (PO) Donalda Tuska i jedan od glavnih arhitekata ulaska Poljske u Europsku uniju 1990-ih. Međutim, zgrožen načinom na koji su se njegovi oporbeni kolege u Bruxellesu potrudili da njihova vlastita zemlja dobije sankcije Europske unije nakon što su ih poljski birači zbacili s vlasti na izborima 2015. godine, Saryusz-Wolski udaljio se od Građanske platforme (PO) i približio PiS-u, koji danas zastupa u Europskom parlamentu.
Učinio je ispravnu stvar jer njegovi bivši prijatelji i dalje traže sankcije protiv svoje zemlje nakon što su izgubili na izborima 2019. godine. To su pokazali tijekom sjednice Europskoga parlamenta 19. listopada ove godine, glasujući zajedno s bivšim članovima Poljske ujedinjene radničke partije (PZPR, komunistička partija koja je vladala u Poljskoj između 1944. i 1989., op. ur.) još uvijek nazočnih u Novoj ljevici (Nowa Lewica, savez postkomunističke i LGBT ljevice). Bivši mladi stranački aparatčici koji su postali stari demokrati ponovno su se u utorak u Europskom parlamentu potužili na manjak sloboda u Poljskoj.
Razgovarali smo s eurozastupnikom Jacekom Saryuszom-Wolskim 2018. godine, kada nam je rekao što se to loše zbiva s Europskom unijom i s Europskom pučkom strankom, u kojoj je nekoć obnašao dužnost potpredsjednika.
Vjeruje kako je prošlo vrijeme za objašnjenja i kako Poljska sada mora podići svoj „ustavni štit” protiv djelovanja Europske unije izvan svojih područja nadležnosti, da mora tražiti sredstva za svoj plan oporavka, a da to ne čini kroz Europsku uniju (kao što je Mađarska već krenula činiti), te da mora rabiti svoje pravo veta u Europskom vijeću u svakoj prilici.
Poljski nacionalisti za protunapad
Poput Saryusza-Wolskoga, u srijedu je i poljski zastupnik Krzysztof Bosak (Nacionalni pokret, RN), jedan od vođa nacionalističke, desne oporbe konzervativnomu i demokršćanskomu PiS-u, pozvao predsjednika vlade Mateusza Morawieckog i njegovu vladu da napuste plan oporavka Next Generation EU, govoreći da „ako nema volje za suradnju, Poljsku ne treba ponižavati moleći za zajednički kredit”.
S obzirom na otvorenu potporu u ovom sukobu od Mađarske posebno, ali i nekoliko drugih srednjoeuropskih zemalja, Poljska bi također mogla blokirati usvajanje klimatskoga plana Fit for 55, koji je predložila Europska komisija, ili čak odbaciti svoje obveze u smislu energetske tranzicije, budući da se sredstva koja su obećana za potporu ove tranzicije trenutno zadržavaju u Bruxellesu.
Postavljeni su temelji za Polexit
No, ne treba zaboraviti da je poljska vlada prošle godine odustala od propitivanja mehanizma uvjetovanja kada je bila u manje neugodnom položaju nego danas, pogotovo jer joj sada prijeti dnevna kazna od pola milijuna eura zbog rudnika u Turówu, a Komisija je ovaj tjedan dala do znanja da će u Varšavu poslati prvi nalog za plaćanje. Suočen sa zahtjevima Bruxellesa, PiS je već obećao da će ukinuti stegovno vijeće svojega Vrhovnoga suda, a mogli bi uslijediti i drugi ustupci. Što god se dogodi, Europska unija sada je upletena u logiku trajnoga unutarnjega sukoba koji se može samo pogoršati. Čak i ako bi se situacija brzo poboljšala, ogorčenost će ostati i imat će posljedice za budućnost Europe.
U tom smislu postavljeni su temelji za mogući Polexit, a poljska oporba tomu će dati velik doprinos. Međutim, kretanje Europske unije prema sudačkoj vladi nije samo poljski problem. To je zapravo bio glavni argument u korist Brexita, budući da je aktivizam Europskoga suda pravde doveo u pitanje načelo neograničenoga suvereniteta parlamenta, koje je temeljno načelo britanske demokracije. Uskoro bi mogli uslijediti i drugi…
Izvor: Visegrad Post
Prijevod: Adriano Kurtović