Prije nekoliko godina ljudi su mladima prigovarali kako su skloni odgađati odrastanje i živjeti kao vječni adolescenti. Mlade su poticali da se ponašaju odraslo preuzimanjem barem nekih dužnosti i odgovornosti koje se očekuju od potpuno razvijenih osoba. Sada kruži nova riječ koja opisuje još jedan postmoderni apsurd: kidult, iliti u slobodnom prijevodu na hrvatski: „odraslimać“.
Ova neobična mješavina djeteta i odrasle osobe suprotnost je adolescentu koji se pokušava ponašati odraslo. To su odrasle osobe koje preuzimaju neke značajke djece. Kako bi se zadovoljile ove sada „neodrasle“ osobe, otvorilo se novo specijalizirano tržište.
Popularni novi trend za ovu demografiju kupovanje je igračaka kojima se igraju odrasli.
Turbo limač za odrasle?
Nisu to više samo bojanke za odrasle, nego i darovi za božićne čizmice svake vrste. Proizvođači igračaka proširuju posebne linije proizvoda usmjerene na „odraslimaće“. Danas postoji više od stotinu Lego kompleta izričito namijenjenih „neodraslima”. Plišane životinje, lutke i akcijske figure u modi su među onima od 18 i više godina. McDonald’s je 2022. u ponudu stavio Happy Mealove s besplatnim igračkama za „odraslimaće“.
Mnogi tvrde kako je novi trend posljedica pandemije COVID-19. Stres i nesigurnost prouzročeni povlačenjem iz društva potaknuli su brojne Amerikance na želju za ponovnim povezivanjem s vlastitom prošlošću. Čeznuli su za dalekom prošlošću djetinjstva kada su stvari često bile jednostavnije. Ali za razliku od prethodnih prodaja igračaka odraslima utemeljenih na nostalgiji, novi se kupci igračaka zapravo njima igraju.
Porast prodaje povezan je i s osjećajem prava na posjedovanje. Odrasli sebe daruju igračkama kako bi nadoknadili ono što nikada nisu imali kao djeca. Ponekad se prepuštaju kupnji kako bi zadovoljili maštarije djeteta u sebi. Vlasnici lutaka vole se prikazivati na društvenim mrežama u usklađenoj odjeći. Igračke se počinju pojavljivati na proslavama poput rođendana, zabava i poslovnih događaja. Proizvođači igračaka rado prate „odraslimaće” zadovoljavajući potražnju novim plišanim medvjedićima i figurama Kapetanice Marvel.
Znatan dio tržišta igračaka
Prema tvrtki za istraživanje tržišta NPD Group Inc. igračke za starije od 18 godina sada čine 14 posto američkoga tržišta igračaka, što je devet posto više nego 2019. godine. Članak u The Wall Street Journalu izvještava kako je prodaja „odraslimaćima” dostigla 5,3 milijarde dolara, nadišavši čak i malu djecu u prodajnoj vrijednosti. Više igračaka kupovali su samo kupci u dobi od 12 do 17 godina. Proizvođači vole „odraslimaće” jer obično kupuju skuplje artikle i drže opsežnije zbirke igračaka. Troše slobodno jer nisu ograničeni iznosom džeparca.
Lako je odbaciti kupovinu igračaka od strane odraslih kao nevažnu pomamu. U slobodnom tržištu ljudi mogu kupovati što žele. Kako se ljudi zabavljaju, njihova je stvar. Štoviše, ako igračke smanjuju stres kod ljudi traumatiziranih pandemijom, onda taj trend treba poticati, a ne suprotstavljati mu se.
Djetinjstvo kao prijelazno razdoblje
Međutim, pojava „odraslimaća” zabrinjavajuća je s nekoliko negospodarskih stajališta. Ono govori o stanju dekadentne kulture koja prigrljuje djetinjaste i nezrele stvari.
Djetinjstvo je prijelazno stanje kroz koje svi prolaze. Ono može biti vrijeme nevinosti i sreće u kojem je sve puno čuda i svježine. Međutim, ono ne bi trebalo trajati vječno. Djeca su zaštićena od brojnih opasnosti kako bi imala priliku izgraditi karakter, steći dobre navike i rasti u Božjoj ljubavi koja im dolazi prirodno.
Ove formativne godine imaju i negativnu stranu, u kojoj djeca pokazuju nezrelost, neodgovornost i slabost. Djeca doživljavaju hirove, promjene raspoloženja i napade bijesa, koje je potrebno prevladati. Djetinjstvo je vrijeme intenzivne priprave za život, a njegove se pouke često moraju naučiti primanjem snažnih udaraca.
Prije nego što su proglašene rodno neutralnima, igračke su služile kao ozbiljan pribor pomoću kojega su djeca mogla zamisliti svoju budućnost. Djevojčice su često zamišljale svoje lutke kao djecu, a dječaci su svoja buduća zanimanja zamišljali pomoću kutija s alatima i odora.
Međutim, ciljevi djetinjstva uvijek trebaju biti zrelost i dostojanstvo. Dijete želi biti odgovorna odrasla osoba sposobna dovesti stvari do krajnjih posljedica bez mladenačke gluposti. Na odraslima je dati djetetu primjer postavljajući standarde izvrsnosti, osnivajući obitelji, razvijajući vještine i štujući Boga. U prošlosti mlađim su adolescentima davane odgovornosti ili povremeni poslovi kao „malim odraslima” kako bi se ubrzao postupak postizanja punine njihova razvoja kao čovjeka.
„Odraslimaći” preokreću taj proces sazrijevanja gurajući se nazad u svijet koji im više ne pripada.
Biti ono što nisi
„Odraslimać” izražava postmodernu obuzetost nedefiniranjem. Sve mora biti bezoblična mješavina bez obveze ili jasnoće. „Odraslimać” nije ni dijete ni odrasla osoba, nego nešto između.
Ironično, takvi pastiši odražavaju manji dio kakvoće i većinu manjkavosti mješavine. Metafora krupne odrasle osobe u dječjoj odjeći naglašava tragičnu iluziju života „odraslimaća“, koja neminovno dovodi do frustracije i stresa.
Ideja „odraslimaća” dio je i postmoderne želje biti ono što nisi. To je pobuna protiv Stvoritelja i želja biti fantazijskim tvorcem vlastitoga identiteta.
Sreća proizlazi iz vjernosti sebi, što može značiti patnju i kušnje. Često zahtijeva odricanje od onoga što nas veže za prošlost, poput igračaka. Međutim, oni koji žive u skladu sa svojom prirodom uvijek će osjećati zadovoljstvo pronalaženja svrhe i smisla.
Doista, život je proces u kojemu svaka faza ima svoju svrhu. Sv. Pavao dobro je izrazio ovu istinu kada je rekao: „Kada sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kada sam postao muž, odbacio sam, što je bilo djetinje.” (1 Kor 13,11).
Svijet se raspada i prijeko su mu potrebni odrasli. Vrijeme je za pospremanje igračaka.
Izvor: The Imaginative Conservative
Prijevod s engleskoga: Adriano Kurtović